Kaktus Džekova Autoblografija

sub - 20.09.2008

Simbol lika

-Dobra ti ova slika, ko je na njoj?
-Lovac sa Grenlanda.
-Vau... A što mu se ne vidi lice od kapuljače?
-Lice nije deo slike. Suvišno je.
-Kako suvišno? 
-To je možda bilo ko, tvoj ujak, komšija, prijatelj, nadbiskup Desmond Tutu, Marlon Brando, Bon Jovi, Deda Mraz,
to smo svi mi. U tom lovcu. Jer smo pretci lovaca, a on je na ovoj slici i amabasador naših praotaca pred
nama.
-Zato što nema lice?
-Lice ti ne dozvoljava da vidiš veliku sliku, odvlači te od suštine. Kad pogledaš lice i oči, počećeš
da se pitaš kako se zove? Kakav mu je život bio? To nisu pitanja koja želim da postavim sebi kada
gledam tu sliku. Isto tako nisam želeo da bilo ko drugi postavi sebi takva pitanja.
-Već kakva pitanja?
-Pa, možda... Ko smo mi? Iz kog dela svemira smo došli na ovu planetu? I kuda idemo dalje?
-Misliš da postoji dalje?
-Ako ne postoji dalje, onda neće biti ni nas. Mi moramo ići dalje. Uvek smo išli dalje. Ići dalje je biti čovek.
-Da, da... sad kapiram. Ali ne sa tim kopljem nadam se.
-Šta fali koplju? Prehranjivalo nas je desetinama hiljada godina.
-Pa to je samo zašiljena batina. Šta bi mogao da radiš u otvorenom svemiru sa kopljem?
-Već si u otvorenom svemiru.
-Opet ništa ne razumem...

[Neće se nastaviti...]